ExTrA pRoWoD! ! !

juuu kako vas dve (^^Neka_Mala_Crna^^, Arwen) extremno smarate..to nije zdravo, treba vas banovati... :\

zaboravih izlazak..ne znam...gomila,ma da se ne secam pola...cega se delimicno secam bejnov pa divchev rodj...

Hhaha vidim Jelena te podplatila....uspesno obavljen posao sinko

nije mene niko podplatio...nego me nervirate od kad ste se pojavile ovde i na chatu...retardirane ste, iskomplexirane, istripovane i ono nije net za vas

Ako si ti onaj cibuljavi lik.....vidim razlog svega ovoga .....fali ti decko samopouzdanja....opusteno.....oce to tako kad si debil...

nemam nameru da se nastavljam s tobom...ae fuck off...

kazem opusteno....

Otje kite... U tome je problem.

Hahahha druze...pogresna procena....stvarno..

juuu moram da se sudrzhim penala ovde..
a tako je dobra prilika

Suzdrzi se....

Marko ::

nije mene niko podplatio...nego me nervirate od kad ste se pojavile ovde i na chatu...retardirane ste, iskomplexirane, istripovane i ono nije net za vas

uf,nisi mi to trebao reci,ja bas volim da iritiram ljude
...a zamisli kakav si tek ti kad dozvolis da te "retardirane,iskomplexirane,istripovane" osobe iznerviraju...ju,ju,ju...

on to radi da bi vi bile ispunjene... realno, da se niko ne nervira, skenjale bi se a marku je zhao da se tako neshto dogodi. ipak ste zhiva bica...

yvn ::

on to radi da bi vi bile ispunjene... realno, da se niko ne nervira, skenjale bi se a marku je zhao da se tako neshto dogodi. ipak ste zhiva bica...

eh,zahvali mu se u nase ime...

ninja`styLe ::

Otje kite... U tome je problem.

problem bi bio da nece

da da....."zeljna sam nenormalno" .....

Ja bih napisao - neplanirane privatne zurke po praznim gajbama!
Dakle ono - izađeš vanka i nakon nekoliko birceva završiš na nekakvom privatnom tulumu (žurci) s puno "veselih" cura i dobrom atmosferom....

Od svih mojih izlazaka i tuluma (derneka) teško je napraviti kompilaciju onih najboljih, ali mogao bih nešto sastaviti, možda bih i mogao. No, pitam se ja što je dobar izlazak? Koji je cilj izlaska? Napiti se? Smotat curu? Povalit curu? Zdrogirati se da ne znaš di si, tko si niti zašto si? Žestoko se iskakati, otpjevati na obali rijeke sve moguće? Dobro istući nekog lika koji ti cijelo vrijeme ide na živce? Napraviti neku veselu i turbo ludu glupost i naravno završiti u policiji na isljeđivanju?
Koja je dobra mjuza? Svaka mjuza je dobra mjuza, a najbolja zabava je ona s najgorom mjuzom.

Joj, koliko sam ja tulumario (dernečio) - ali onaj dernek s Bojanom u Močvari u noći kada mi se rodio nećak..... 01.11.2003 ha... to je bila majka svih žurki...

A da ne pominjem tulumarenje u opskurnom rock/punk/metal klubu Concordia čijeg vlasnika sam znao - tamo bih završio obično s mojim priateljem i kolegom Zlatkom Matićem Matom.... uvijek smo se vraćali u 5 ujutro... et tako je bilo.... i uvijek s drugom curom pod rukom... to je bilo negdje '98/'99 (jesen-zima-proljeće)

Općenito, niska tumuma u Močvari kada su rukovodili DJ Seljo & DJ Čoban ili DJ Sero obilježili su moje studiranje da bi na kraju sve kulminiralo nečuveno zestokim provodom na tematskoj večeri "Ne, to nisu narodnjaci!" kada sam kraj faxa tj. položen i posljednji ispit... to je bilo 21.03.2002... Ljudi jel vi znate kako je velik uzitak dati i posljednji ispit na faxu? dijaaaaoooo... svima vam želim da položite i posljednji ispit na faxu i da se tako dobro provedete.

Ili onda kada smo Bojan i ja otišli u bivšu gradsku tvornicu mesa koja sada funkcionira kao povremeno mjesto za urbane događaje - bio nekakav žešći tehno party.... definitivno dobro ispalo... 10.07.2003

No, ako me pitate za prvo žešće pijanstvo... to bih ja izdvojio, ipak... to se ipak dogodilo u Mitrovici To je bilo 23.04.1994... tada nisam imao niti punih 16 godina...

Elem moj dobar prikan, Pero Ćulić i ja krenuli da me on upozna s njegovim prikanom, stanovitim Drkeljom. Tako ga je nazivao - Drkelja. Čovjek se zvao Darko Hadžić ali svi su ga zvali Drkelja.
Prethodnog vikenda je bila jedna litra rakiješćine koju sam skrio.... e to je sada posebna priča - gdje skrivate cugu... Pošto smo imali jedva 15-16 godina bilo je nečuveno da mi pijemo - mi djeca ne pijemo, kao, a onda se ubijemo s najgorom brljom kliparom... no trebalo je tu cugu negdje skriti...kako bi isplivala kada je napotrebnija - nešto kao savezne rezerve nafte, tako je svatko imao nekakve rezerve cuge.... i našli bi idealno mjesto - IZA HALE, NA TRIBINAMA U ŽLJEBOVIMA!!!! Te žljebove je tvorila čudesna arhitektura hale i ko da ih je sam arhitekt smislio za odlaganje po jedne flaše pive/vina/ rakije....
Dakle prethodnog vikenda sam tamo ostavio litru vina, a kada smo Pero i ja izašli van nismo imlai puno para pa smo smišljali di popiti cuge... ja sam se sjetio da bi tamo iza Hale trebalo biti moja litra vina pa smo pošli potražiti tu litru vina... no umjesto nje smo našli litru rakije.
Vi se sada svi sigurno pitate kako se litra vina uspjela bez kazana za pečenje rakije pretvoriti u litru rakije.... Pa jednostavno - to nije bila moja rakija - pošto su mnogi lagerovali svoju cugu iza hale došlo je do zamjene - netko je našao moju cugu i pokupio,a ja sam pokupio cugu nekoga trećega. Poslije sam ja saznao čija je to bila cuga ali....
Moje iskustvo s alkoholom u to doba je bilo efemerno - do te večeri ja sam bio dobar mamin i tatin sin, ne pije, ne puši, ma kakva droga ne do bog, dobar u školi, ne druži se s lošom djecom... sve će to pasti u vodu u slijedećih nekoliko sati. Sin na diku i sliku pretvorit će se u sina razmetnoga...
Kako velim, nisam imao dovoljno iskustva s alkoholonim pićima počeo sam zestoko cugati - guc, dva tri, sve više i više, a meni ništa... Pro je isto cugao ali polaganije. Ja ko da sam se htio oblokati, ali nisam. Jednostavno nisam znao za mjeru niti za dinamiku cuganja pa sam u trenutku bio overloadan rakijom. Prošli smo pored Tehnološke škole, pored Pinkijeve škole i stigli u moj ubuduće omijeljni klub - Ferijalac.

Ferijalac je bio jedno opskurno mjesto. Baraka koja je sluzila kao sjedište Mitrovačkog ogranka ferijalnog saveza Jugoslavije, već je naveliko bila mjesto gdje su se okupljali razni malobrojni alternativci u gradu. Propali stari hipiji, maldi punkeri, metalci... ljudi koji su bili neka vrsta sekte otpora turbofolku, otok ubaniteta u moru dizelaša i turbofolka. Dah alternative koja je bila svedena na čist uderground i ostatke ostataka u najezdi cajki i turbonarodnjaka.
Samo mjesto je bilo oronulo, drveno, iscijepana i izčikana sjedišta i nekakve skajane klupice, slabo svjetlo i mjuza koja je dopirala sa jednog starog gramofona (jedino to je bilo). A repertoar je bio čisto rockerski. Da ne nabrajam.... Ferijalac je imao dušu, ljudi moji, imao je dušu.... kao ni jedno mjesto u gradu.

I tako smo Pero i ja stigli do Ferijalca i konačno sam upoznao tog Darka - Drkelju... koji je to bio lik...
Nakon toga sam rakiju stavio na stol i zajedno s ostalima nastavio lokati... da bi kasnije tu istu rakiju sebično pokupio sa sobom i krenuo u daljnje istraživanja večeri. Rakija je počela udarati već u Ferijalcu a kada sam izašao iz nje već je naveliko uzimala maha. Ulica od Ferijalca prema Hali se počela izvijati i uvijati, trotoar je počeo žestoko plesati. Onda sam svratio do Hale gdje je ispod bio jedini disko u gradu "M"... Tamo sam napravio par svinjarija izletio van da me opaki momci ne bi namlatili.... vani ispred hale sam počeo gubiti ravnotežu i padati. Rakiješćina se negdje izgubila....
No sve je to bio protest jer me moj tadašnji prijatelj Đuro nije pozvao na rođendan. A nije me pozvao... pa ni sada, 13 godina kanije ja ne znam zašto mene nije pozvao. Uglavnom, nije me pozvao i to me je ljutilo. No, onako pijan odlučih napraviti još koju pizdariju - upast nepozvan na taj rođendan. I jesam, naravno, napravivši cijelu pomutnju jer su se Đurini starci okolo muvali. Naime, bilo je vrlo negodno da se ja okolo onako pijan muvam jer nitko nije očekivao mene pijanog. I to ne pripitog nego pijanog do daske, ljudi bio sam natopljen alkoholom, osjetio se na kilometar ko dedino dudovo bure u kojemu drži rakiju. Momci su me morali držati, a sestrična me je obgrlila sve ne dopuštajući mi da se krećem okolo i rušim sve oko sebe. Na kraju sam skuzio da je kasno - dobri sinek se trebao vratiti kući jer uskoro će mama i tata na spavanje, a onda ću se ja uvući i to je to. I tako sam krenuo doma...
Moj povratak doma bi se mogao opisati prvim stihovima jedne pjesme Nervoznog Poštara: "Idem kući, idem kući, a cesta se ljulja, sve se vrti, sve se vrti, rakija me žulja. Lijevo može desno može, a nemože pravo...
Kako sam ja stigao doma - ne sjećam se. Znam da sam krenuo od Matije Huđi, pa preko Šenoine (valjda) pa Preradovićevom, pored Katoličkog groblja, pa onda u tadašnju Tarasa Ševčenka uz katoličko groblje, da bi skrenuo u (mislim da se tako zove - Koste Abraševića). Tu nedje sam se skljokao, počeo zestoko gubiti svijest. Podbočio sam se uz jednu kapiju ali ona je pobjegla. Kao i obližnja kanta koja je dala petama vjetra. Dobro da nisam završio u obližnjem potoku/kanalu. I na kraju sam nekako se dogegano u svoju 3 fazu bloka B.
No, o gle čuda - svjetla na kući su bila upaljena! Starci su mi bili budni? Pa zašto su budni??? Hm...
Pokušam se ja samo uvući ali ne ide, zaključana vrata. Morao sam pozvoniti... ćaća otvara vrata... i gleda me bijesno... pita, di sam do sada... pita jesam li šta pio... a ja velim niiiisam... pa BAM! Šamarčina.
Jesi jesi propalico, pijan si ko letva!
Majka sjedi u sobi i plače.
Veli - Ivo, tuci ga, ja ne mogu... Zar da mi dijete postane alkoholičar... jao...
Nije mi bilo jasno kako su znali... ali je stara uklonila sve nedoumice - Đurini starci su nazvali moje i rekli im di sam i u kakvom sam stanju...
Stari me je uhavtio lipačiti... ali mogu vam reći da me nije ništa bolilo - svi šamari i udraci... ja sam se samo prepustio očevoj ruci koja me je mlatila, a alkohol je postao moj saveznik - njegov anestetičko/alangetski otjecaj na moj živčani sustav učinio je sve očeve udarce bezbolnim. Prestao je tek kada sam počeo povraćati. Valjda mu se više smučilo pa je napustio poprište i rekao gubi se na spavanje, ujutro te rano budim...
Ja sam odteturao u krevet i pokušao zaspati - ali tek tada su nastali problemi - soba je počela rotirati!!! I to tako da je os vrtnje išla kroz moju glavu. Počeo sam povraćati na način da bi rigotina poput lave iz Etne počela eruptirati i slijevati se preko mojeg lica, kose vrata, leđa... pa prva erupcija, pa druga treća i takokroz cijelu noć... Uskoro je sam krevet i sve oko kreveta bilo natopljeno rigotinom. Uzas.
Ujutro glavobolja.... jutro nakon jedne od najtežih noći i teškog pijanstva....
Trebalo je slijedećih tjedana živjeti sa starcima nakon što sam ih toliko "razočarao".... Još su im Đurini starci rekli da sam pušio - teško je bilo izvući bilo kakav dinar jer sam bio odbijan "Šta? Pare da ti dam? Pa da si kupuješ cigarete? Ne može! Šibe!"...
Eto tako se dogodilo moje prvo značajnije pijanstvo... A dalje? Pio sam sve živo... najprije kriomice, a poslije me nitko više nije ni pitao... osim murjaka na cesti kad me zaustave - jeste li što pili???

Bilo kako bilo - nadalje sam izlazio samo i isključivo u Ferijalac. Ekipa iz Ferijalca - Pera, Darko, poslje se pridruzila i Tanja... to je bila jezgra moje nove ekipe... ah... četiri prijatelja su se družila do 14.08.1994. Tada sam ja otišao iz Mitrovice zauvijek. A ekipa se raspala - Tanja je otišla u Novi Sad počinjala je škola, Pero i Darko - svaki na svoju stranu.

"bilo je to dobro vrijeme, sve za profit, sve za raju jarane. u auto naspi chorbe, pa u trst po farmerke.."

to me podseca na kevine i caletove price...

vi ste to citali?
ja nemam snage za autobiografske romane...

omfg...neko se bas zaneo...

Ivo, tuci ga, ja ne mogu... Zar da mi dijete postane alkoholičar... jao...
hihihi

senovac ::

Ivo, tuci ga, ja ne mogu... Zar da mi dijete postane alkoholičar... jao...
hihihi

Da, baš to je rekla.... sada to i meni i svima izgleda presmiješno, ali u tom trenutko to je bilo zastražujuće... pogotovo tatine bijesne buljave oči koje su govorile: nećes se iz ovoga izvući bez belaja....
Kasnije mi je pričao što je mislio - šta da ga tučem... ionako će se namućiti od povraćanja i mamurluka... trebao sam ti još rakije dati pa da ti bude još gore...
A majka mi je vazda bila antialkoholičarka tako da je njoj moje prvo zestoko pijanstvo bilo slom svega - dobri pametni sin klizi neumitno prema alkoholizmu... a ako ista mrzi oko sebe to su pijani ljudi (brat joj je alkos pa je alergična na cuganje, tati spočitava i umjereno rakijanje, a eto sina pijanog ko ćuskija... sumrak)...

pavle ::

Ja bih napisao - neplanirane privatne zurke po praznim gajbama!
Dakle ono - izađeš vanka i nakon nekoliko birceva završiš na nekakvom privatnom tulumu (žurci) s puno "veselih" cura i dobrom atmosferom....

Od svih mojih izlazaka i tuluma (derneka) teško je napraviti kompilaciju onih najboljih, ali mogao bih nešto sastaviti, možda bih i mogao. No, pitam se ja što je dobar izlazak? Koji je cilj izlaska? Napiti se? Smotat curu? Povalit curu? Zdrogirati se da ne znaš di si, tko si niti zašto si? Žestoko se iskakati, otpjevati na obali rijeke sve moguće? Dobro istući nekog lika koji ti cijelo vrijeme ide na živce? Napraviti neku veselu i turbo ludu glupost i naravno završiti u policiji na isljeđivanju?
Koja je dobra mjuza? Svaka mjuza je dobra mjuza, a najbolja zabava je ona s najgorom mjuzom.

Joj, koliko sam ja tulumario (dernečio) - ali onaj dernek s Bojanom u Močvari u noći kada mi se rodio nećak..... 01.11.2003 ha... to je bila majka svih žurki...

A da ne pominjem tulumarenje u opskurnom rock/punk/metal klubu Concordia čijeg vlasnika sam znao - tamo bih završio obično s mojim priateljem i kolegom Zlatkom Matićem Matom.... uvijek smo se vraćali u 5 ujutro... et tako je bilo.... i uvijek s drugom curom pod rukom... to je bilo negdje '98/'99 (jesen-zima-proljeće)

Općenito, niska tumuma u Močvari kada su rukovodili DJ Seljo & DJ Čoban ili DJ Sero obilježili su moje studiranje da bi na kraju sve kulminiralo nečuveno zestokim provodom na tematskoj večeri "Ne, to nisu narodnjaci!" kada sam kraj faxa tj. položen i posljednji ispit... to je bilo 21.03.2002... Ljudi jel vi znate kako je velik uzitak dati i posljednji ispit na faxu? dijaaaaoooo... svima vam želim da položite i posljednji ispit na faxu i da se tako dobro provedete.

Ili onda kada smo Bojan i ja otišli u bivšu gradsku tvornicu mesa koja sada funkcionira kao povremeno mjesto za urbane događaje - bio nekakav žešći tehno party.... definitivno dobro ispalo... 10.07.2003

No, ako me pitate za prvo žešće pijanstvo... to bih ja izdvojio, ipak... to se ipak dogodilo u Mitrovici To je bilo 23.04.1994... tada nisam imao niti punih 16 godina...

Elem moj dobar prikan, Pero Ćulić i ja krenuli da me on upozna s njegovim prikanom, stanovitim Drkeljom. Tako ga je nazivao - Drkelja. Čovjek se zvao Darko Hadžić ali svi su ga zvali Drkelja.
Prethodnog vikenda je bila jedna litra rakiješćine koju sam skrio.... e to je sada posebna priča - gdje skrivate cugu... Pošto smo imali jedva 15-16 godina bilo je nečuveno da mi pijemo - mi djeca ne pijemo, kao, a onda se ubijemo s najgorom brljom kliparom... no trebalo je tu cugu negdje skriti...kako bi isplivala kada je napotrebnija - nešto kao savezne rezerve nafte, tako je svatko imao nekakve rezerve cuge.... i našli bi idealno mjesto - IZA HALE, NA TRIBINAMA U ŽLJEBOVIMA!!!! Te žljebove je tvorila čudesna arhitektura hale i ko da ih je sam arhitekt smislio za odlaganje po jedne flaše pive/vina/ rakije....
Dakle prethodnog vikenda sam tamo ostavio litru vina, a kada smo Pero i ja izašli van nismo imlai puno para pa smo smišljali di popiti cuge... ja sam se sjetio da bi tamo iza Hale trebalo biti moja litra vina pa smo pošli potražiti tu litru vina... no umjesto nje smo našli litru rakije.
Vi se sada svi sigurno pitate kako se litra vina uspjela bez kazana za pečenje rakije pretvoriti u litru rakije.... Pa jednostavno - to nije bila moja rakija - pošto su mnogi lagerovali svoju cugu iza hale došlo je do zamjene - netko je našao moju cugu i pokupio,a ja sam pokupio cugu nekoga trećega. Poslije sam ja saznao čija je to bila cuga ali....
Moje iskustvo s alkoholom u to doba je bilo efemerno - do te večeri ja sam bio dobar mamin i tatin sin, ne pije, ne puši, ma kakva droga ne do bog, dobar u školi, ne druži se s lošom djecom... sve će to pasti u vodu u slijedećih nekoliko sati. Sin na diku i sliku pretvorit će se u sina razmetnoga...
Kako velim, nisam imao dovoljno iskustva s alkoholonim pićima počeo sam zestoko cugati - guc, dva tri, sve više i više, a meni ništa... Pro je isto cugao ali polaganije. Ja ko da sam se htio oblokati, ali nisam. Jednostavno nisam znao za mjeru niti za dinamiku cuganja pa sam u trenutku bio overloadan rakijom. Prošli smo pored Tehnološke škole, pored Pinkijeve škole i stigli u moj ubuduće omijeljni klub - Ferijalac.

Ferijalac je bio jedno opskurno mjesto. Baraka koja je sluzila kao sjedište Mitrovačkog ogranka ferijalnog saveza Jugoslavije, već je naveliko bila mjesto gdje su se okupljali razni malobrojni alternativci u gradu. Propali stari hipiji, maldi punkeri, metalci... ljudi koji su bili neka vrsta sekte otpora turbofolku, otok ubaniteta u moru dizelaša i turbofolka. Dah alternative koja je bila svedena na čist uderground i ostatke ostataka u najezdi cajki i turbonarodnjaka.
Samo mjesto je bilo oronulo, drveno, iscijepana i izčikana sjedišta i nekakve skajane klupice, slabo svjetlo i mjuza koja je dopirala sa jednog starog gramofona (jedino to je bilo). A repertoar je bio čisto rockerski. Da ne nabrajam.... Ferijalac je imao dušu, ljudi moji, imao je dušu.... kao ni jedno mjesto u gradu.

I tako smo Pero i ja stigli do Ferijalca i konačno sam upoznao tog Darka - Drkelju... koji je to bio lik...
Nakon toga sam rakiju stavio na stol i zajedno s ostalima nastavio lokati... da bi kasnije tu istu rakiju sebično pokupio sa sobom i krenuo u daljnje istraživanja večeri. Rakija je počela udarati već u Ferijalcu a kada sam izašao iz nje već je naveliko uzimala maha. Ulica od Ferijalca prema Hali se počela izvijati i uvijati, trotoar je počeo žestoko plesati. Onda sam svratio do Hale gdje je ispod bio jedini disko u gradu "M"... Tamo sam napravio par svinjarija izletio van da me opaki momci ne bi namlatili.... vani ispred hale sam počeo gubiti ravnotežu i padati. Rakiješćina se negdje izgubila....
No sve je to bio protest jer me moj tadašnji prijatelj Đuro nije pozvao na rođendan. A nije me pozvao... pa ni sada, 13 godina kanije ja ne znam zašto mene nije pozvao. Uglavnom, nije me pozvao i to me je ljutilo. No, onako pijan odlučih napraviti još koju pizdariju - upast nepozvan na taj rođendan. I jesam, naravno, napravivši cijelu pomutnju jer su se Đurini starci okolo muvali. Naime, bilo je vrlo negodno da se ja okolo onako pijan muvam jer nitko nije očekivao mene pijanog. I to ne pripitog nego pijanog do daske, ljudi bio sam natopljen alkoholom, osjetio se na kilometar ko dedino dudovo bure u kojemu drži rakiju. Momci su me morali držati, a sestrična me je obgrlila sve ne dopuštajući mi da se krećem okolo i rušim sve oko sebe. Na kraju sam skuzio da je kasno - dobri sinek se trebao vratiti kući jer uskoro će mama i tata na spavanje, a onda ću se ja uvući i to je to. I tako sam krenuo doma...
Moj povratak doma bi se mogao opisati prvim stihovima jedne pjesme Nervoznog Poštara: "Idem kući, idem kući, a cesta se ljulja, sve se vrti, sve se vrti, rakija me žulja. Lijevo može desno može, a nemože pravo...
Kako sam ja stigao doma - ne sjećam se. Znam da sam krenuo od Matije Huđi, pa preko Šenoine (valjda) pa Preradovićevom, pored Katoličkog groblja, pa onda u tadašnju Tarasa Ševčenka uz katoličko groblje, da bi skrenuo u (mislim da se tako zove - Koste Abraševića). Tu nedje sam se skljokao, počeo zestoko gubiti svijest. Podbočio sam se uz jednu kapiju ali ona je pobjegla. Kao i obližnja kanta koja je dala petama vjetra. Dobro da nisam završio u obližnjem potoku/kanalu. I na kraju sam nekako se dogegano u svoju 3 fazu bloka B.
No, o gle čuda - svjetla na kući su bila upaljena! Starci su mi bili budni? Pa zašto su budni??? Hm...
Pokušam se ja samo uvući ali ne ide, zaključana vrata. Morao sam pozvoniti... ćaća otvara vrata... i gleda me bijesno... pita, di sam do sada... pita jesam li šta pio... a ja velim niiiisam... pa BAM! Šamarčina.
Jesi jesi propalico, pijan si ko letva!
Majka sjedi u sobi i plače.
Veli - Ivo, tuci ga, ja ne mogu... Zar da mi dijete postane alkoholičar... jao...
Nije mi bilo jasno kako su znali... ali je stara uklonila sve nedoumice - Đurini starci su nazvali moje i rekli im di sam i u kakvom sam stanju...
Stari me je uhavtio lipačiti... ali mogu vam reći da me nije ništa bolilo - svi šamari i udraci... ja sam se samo prepustio očevoj ruci koja me je mlatila, a alkohol je postao moj saveznik - njegov anestetičko/alangetski otjecaj na moj živčani sustav učinio je sve očeve udarce bezbolnim. Prestao je tek kada sam počeo povraćati. Valjda mu se više smučilo pa je napustio poprište i rekao gubi se na spavanje, ujutro te rano budim...
Ja sam odteturao u krevet i pokušao zaspati - ali tek tada su nastali problemi - soba je počela rotirati!!! I to tako da je os vrtnje išla kroz moju glavu. Počeo sam povraćati na način da bi rigotina poput lave iz Etne počela eruptirati i slijevati se preko mojeg lica, kose vrata, leđa... pa prva erupcija, pa druga treća i takokroz cijelu noć... Uskoro je sam krevet i sve oko kreveta bilo natopljeno rigotinom. Uzas.
Ujutro glavobolja.... jutro nakon jedne od najtežih noći i teškog pijanstva....
Trebalo je slijedećih tjedana živjeti sa starcima nakon što sam ih toliko "razočarao".... Još su im Đurini starci rekli da sam pušio - teško je bilo izvući bilo kakav dinar jer sam bio odbijan "Šta? Pare da ti dam? Pa da si kupuješ cigarete? Ne može! Šibe!"...
Eto tako se dogodilo moje prvo značajnije pijanstvo... A dalje? Pio sam sve živo... najprije kriomice, a poslije me nitko više nije ni pitao... osim murjaka na cesti kad me zaustave - jeste li što pili???

Bilo kako bilo - nadalje sam izlazio samo i isključivo u Ferijalac. Ekipa iz Ferijalca - Pera, Darko, poslje se pridruzila i Tanja... to je bila jezgra moje nove ekipe... ah... četiri prijatelja su se družila do 14.08.1994. Tada sam ja otišao iz Mitrovice zauvijek. A ekipa se raspala - Tanja je otišla u Novi Sad počinjala je škola, Pero i Darko - svaki na svoju stranu.

...ti nemas dail up..jel da